Akademski zbor “Pro musica” postoji od 2001. god. Mo. don Dragan Filipović naziva ovaj zbor Akademski jer okuplja studente koji su glazbeno pismeni, odnosno završili su srednju glazbenu školu, neki studiraju na Glazbenoj kulturi, a nekoliko članova studira na Glazbenoj akademiji. Kako maestro kaže želja mu je bila pronaći mlade ljude, pjevače, koji će se uhvatiti zahtjevnijih stranica glazbene literature, osobito prave vokalne polifonije, koja je u crkvi uz gregorijanski koral, te na neki način obogatiti ove naše prostore, kako duhovnom tako i ostalim vrstama glazbe. Koliko se taj san u početku činio dalek i neostvariv, jer ratne 1993. god. kada je za zborovođu u mostarsku katedralu došao don Dragan Filipović, malo komu je bilo do pjesme, ali kako je Bogu sve moguće, ipak se dogodilo. Na don Draganovu, a i na radost ostalih ljubitelja glazbe u gradu i okolici pojavilo se nešto posve novo, pa su osim pjevača i drugi zavoljeli tu vrstu glazbe, bez obzira da li su i sami glazbenici i da li razumiju ono što ovaj zbor pjeva.

Tijekom izvedbe na jednoj od promocija studenata Teološkog instituta u Mostaru, 2004. god., zbor je odlično otpjevao motet Viadane: Exultate iusti in Domino i natjerao svoga voditelja da pusti suzu radosnicu, i na najljepši mu se način zahvali za cjelokupan trud, rad, muku i veselje uloženo u njihov rast i napredak. Kasnije se pjevala Ave Maria, O bone Jesu od Palestrine, Iubilate Deo od Mozarta, Oče naš iz Dona eis requiem, koji je izveden za tri dana u tri katedrale, u Sarajevu, Mostaru i Šibeniku. Osobito je važan nastup u Šibeniku jer je izveden u čast tragično preminulim vatrogascima na Kornatima. Obitelji poginulih bili su vidno uzbuđeni, prepuni hvale i zahvalnosti za izvedeno djelo, a šibenski biskup msgr. Ante Ivas očiju punih suza pozdravio je pjevače i svirače Simfonijskog orkestra Mostar, a posebno se zahvalio autoru djela mo. don Draganu Filipoviću. Zahvalu je uputio i gosp. Šime Strikoman poznati autor milenijskih fotografija, čiji je bratić također poginuo na Kornatima. Zbor je dva puta izveo oratorij Galiotova pesan, prvi put u kino dvorani u Čitluku povodom 700. Godina prvog spomena imena Brotnjo, a drugi u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače za vrijeme Dana matice Hrvatske. Neki od priznatih glazbenika koji su gledali ovo djelo kažu da je zrelo i za hram hrvatske kulture, odnosno da se bez problema može postaviti i u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Zapaženi su i koncerti u Banjoj Luci, Misa u Rimu za Stepinčevo, koncert povodom 250. god. Mozartova rođenja, molitva za pokojne tj. Dona eis requime, djelo za solo, zbor i komorni sastav izvedeno u Mostaru, Sarajevu i Šibeniku, te manifestacija “Večernjakov pečat” u Kosači gdje je zbor također imao vrlo uspješan i zapažen nastup. Na početku je bilo osam članova da bi se u prošloj godini zbor proširio na trideset i pet članova. Moramo reći, ne umanjujući doprinos drugih zborova, da je zbor “Pro musica” bio nositelj vrlo zahtjevnih projekata u zadnjih pet godina. To dugujemo i svesrdnom zalaganju njihove korepetitorice prof. Marijane Pavlović.